Rak je neprijatelj kojeg nije lako pobijediti. Stope smrtnosti od određene vrsta raka još uvijek su visoke, osobito kod melanoma, raka bubrega, jetre i dojke. Zato se traže nove metode za prevenciju, otkrivanje i borbu protiv ove bolesti

Kada je riječ o razvoju raka, naš imunološki sustav je dvosjekli mač .On "lovi" i uništava sve abnormalne stanice u tijelu , uključujući stanice raka. Bez ove akcije,
podlegli bismo daleko većem broju karcinoma nego inače. Kako stanice raka prvo počinju stvarati male tumore, T stanice imunološkog sustava ih prepoznaju i uništite prije nego što uzrokuju štetu. Dok se stanice raka i imunološke stanice bore, rak ne raste i u biti ostaje neaktivan. To je faza "ravnoteže".
Međutim, stanice raka lukavi su protivnici. S vremenom mogu razviti genetske mutacije ili promjene, koji im omogućuju da u biti postanu "nevidljive" našem imunološkom sustavu i izmiču T stanicama. Takve mutirane stanice raka gube neke molekule na svojoj površini
koje inače pomažu T stanicama da ih prepoznaju.To se naziva faza "bijega", i
to je točka u kojoj se stanice raka mogu razmnožavati, stvarati tumore i širiti se na druge dijelove tijela.

Kad upala postane neprijatelj

Dok vas imunološki sustav neupitno štiti od raka, urođeni imunitet i upale također igraju središnju ulogu u pokretanju razvoja tumora. Kada infekcije, autoimune reakcije ili stanja poput debljine pođu po zlu i uzrokuje kroničnu upalu, upala može s vremenom potaknuti rast i replikaciju stanica raka.
Davne 1863. njemački liječnik Rudolf Virchow otkrio je leukocite—bijela krvna zrnca—u kancerogenim tkivima. On je bio prva osoba koja je uočila vezu između upale i raka.
Godine 1986. Harold Dvorak patolog sa Sveučilišta Harvard uočio je mnoge sličnosti između upale i raka. U tkivu raka uočio je razmnožavanje nekih stanica (limfociti i makrofagi) koji su također aktiviraju se na mjestu upale. U to vrijeme opisivao je tumore kao "rane koje ne zacjeljuju".
Jedna od najjasnijih poveznica između upale i raka je evidentan kod infekcija koje uzrokuju rak. U zemljama u razvoju, gotovo četvrtina karcinoma je uzrokovane infekcijama uzročnicima poput hepatitisa B i C (rak jetre), humani papiloma virus (cervikalni i analni karcinom) i bakterije H. pylori (rak želuca). Neki virusi i bakterije izravno uzrokuju
pretvaranje normalnih stanica u kancerogene, dok drugi proizvode stanje kronične upale, i oslobađajući proupalne tvari pomažu raku da raste i napreduje. HIV
(virus AIDS-a), koji slabi imunološki sustav tijela do točke od koje se ne može obraniti drugih infekcija, povećava rizik od mnogih vrsta raka, uključujući Kaposijev sarkom, ne-Hodgkinov limfoma i rak vrata maternice.
Kronične upalne bolesti stvaraju okruženje za rast raka. Ljudi sa upalnom bolesti crijeva (Crohnova bolest, ulcerozni kolitis) imaju povećan rizik od raka debelog crijeva, vjerojatno zato što upala oštećuje stanice u probavnom traktu do točke u kojoj se mogu pretvoriti u kancerogene. Osobe s reumatoidnim artritisom imaju
otprilike dvostruko veći rizik za razvoja limfoma. Sama bolest tome doprinosi na ovaj povećani rizik. Iste imunološke stanice koje postaju aktivne i stvaraju upalu kod reumatoidnog artritisa (B stanice i T stanice) su one koje se mogu pretvoriti u maligni limfom. Ljudi čija je bolest slabo kontrolirana (oni s najjačom upalom) pod najvećim su rizikom za razvoj limfoma.
Kronična upala povećava rizik od raka putem nekoliko različitih mehanizama. Kao prvo, oštećuje DNK, uzrokujući mutacije koje omogućuju stanicama raka da se množe.
Stanje kronične upale također stvara okoliš u kojoj se stanice raka mogu razmnožavati i dalje širiti. Upalni proces proizvodi različite kemijske tvari (razni citokini, faktori rasta i slobodni radikali) koji potiču razmnožavanje stanica raka, a također potiču i stvaranje novih krvnih žila (angiogeneza) koje hrane tumore.
Istovremeno, stanice raka i same oslobađaju tvari koje mogu prigušiti prirodnu reakciju imunološkog sustava protiv njih.
Studije pokazuju da čak 20% karcinoma počinju kao izravna posljedica upale.

Usmjeravanje imunološkog sustava i upale za borbu protiv raka

Znanstvenici su već počeli koristiti zaštitne učinake imunološkog sustava koji bi im pomogli u borbi protiv raka. Imunoterapija je relativno nova i uzbudljiva metoda liječenja koja kapitalizira sposobnost imunološkog sustava da napada stanice raka. Imunoterapija koristi tvari projektirane u laboratoriju ili sintetizirane od strane tijela, a koje
povećavaju sposobnost imunološkog sustava da pronađe i uništi stanice raka.
Primjeri lijekova za imunoterapiju uključuju:
- Monoklonska antitijela. Uzgajana u laboratoriju od klonova jedne roditeljske stanice, ta se protutijela vežu na receptore na površini stanica raka. Nakon što se vežu na stanice raka, imunološki sustav ih može prepoznati i uništiti.
- Druga grupa su lijekovi za imunoterapiju, koji se nazivaju inhibitori kontrolnih točaka. Oni blokiraju određene proteine (tzv.kontrolne točke), koje normalno
spriječavaju da imunološki odgovor postane prejak, ali koji ponekad sprječavaju i T stanice da ubiju rak. Ovi lijekovi "otpuštaju kočnice" imunološkog sustava
i time prekidaju puteve koje stanice raka koriste da se prikriju i izbjegnu napad T-stanica.
- Treći pristup, poznat kao kimerni antigenski receptor (CAR). Najprije se sakupe T-stanice iz pacijentove krvi i genetski inženjeringom im se u labratoriju dodaju sintetički stvoreni receptori. Ovi receptori omogućuju T-stanicama da prepoznaju određeni antigen na stanici raka, čineći ih tako učinkovitijim u prepoznavanju i ubijanju stanica raka.
- U tijeku su i studije protiv raka koje se odnose na problem upale. Nekoliko potencijalnih terapija koje ciljaju citokine i imunološke stanice već se ispituje u laboratoriju. U studijama koje koriste stanične i mišje modele raka, te terapije za borbu protiv upale značajno smanjuju rast i širenje raka.

Ali i neki "niskotehnološki" pristupi koji su već dostupni također mogu biti korisni, barem za pomoć u prevenciji raka, a možda i za njegovo suzbijanje u ranim fazama.
Dobri dokazi podupiru ideju da NSAID ( nesteroidni antireumatici), posebno aspirin, imaju snažna antikancerogena svojstva. Ovi lijekovi djeluju blokirajući određene enzime (COX-1 i COX-2) koji su neophodni za proizvodnju prostaglandina ( skupina hormona koji igraju ulogu u izazivanju boli, upale i groznice tijekom infekcija ili ozljeda). Istraživači su otkrili da COX-2 enzime proizvodi kolorektalni rak (rak debelog i završnog debelog crijeva)
U studiji iz 2016. objavljenoj u JAMA Neurology, redovita uporaba niske doze aspirina u razdoblju od šest godina bila je povezana sa značajno manjim rizikom za
rak, posebno rak probavnog sustava.
U drugim studijama, NSAID ne samo da su smanjili rizik kolorektalnog karcinoma, nego su smanjili i broj postojećih polipa (pretkancerozne izrasline u
debelom crijevu) kod ljudi s nasljednim obiteljskim poremećajem polipoze, koji imaju značajno veći rizik za kolorektalni karcinom. Ptotuupalni lijek Celekoksib je trenutno
odobren u SAD-u za sprječavanje karcinoma probavnog sustava kod ljudi sa obiteljskom polipozom crijeva. Preventivne službe SAD-a preporučuju odraslima od 50 do 59 godina koji imaju veći rizik od kardiovaskularnih bolesti uzeti dnevnu nisku dozu aspirina za prevenciju raka debelog crijeva kao
kao i kardiovaskularnih problema. (Za osobe od 60 do 69, odluku treba individualizirati na temelju bolesti srca i rizika od krvarenja osobe).
Dnevno uzimanje aspirina ima potencijal spriječiti ne samo kolorektalni karcinom, nego i karcinom jednjaka, želuca, gušterače, pluća, mozga i prostate. Dugoročno
upotreba aspirina može smanjiti dijagnozu raka i smrtnih slučajeva za čak 25%. Ipak kod određenih pacijenata njihovi se liječnici suočavaju s dilemom kada razmišljaju hoće li propisivati dnevne NSAIL. Dilema je kako uravnotežiti rizik od krvarenja sa njihovom sposobnošću prevencije raka.

Istražuje se i preventivni potencijal drugih lijekova. Statini za snižavanje kolesterola su lijekovi koji smanjuju razinu CRP-a i citokina, čini se da sprječavaju razvoj nekoliko vrsta raka,uključujući rak debelog crijeva i dojke. Metformin , lijek za dijabetes povezuje se sa smanjem rizika raka debelog crijeva, dojke, pluća, prostate i
drugih vrsta raka. Ipak unatoč svom potencijalu, ovi lijekovi trenutno se ne preporučuju za prevenciju raka. Pristup je još uvijek eksperimentalan i treba više validacije
u kliničkim ispitivanjima kako bi dokazali da su ti lijekovi zapravo djelovali protiv raka. Jedna značajna prepreka koju treba prevladati je štetan
učinak tih lijekova na ublažavanje upale. Kao što je navedeno u članku o upalama, upala nije uvijek loša stvar. Trebamo upalni odgovor koji nas štiti od infektivnih bakterija i virusa, ozlijeda , a akutna upala popravlja oštećenje tkiva. Ako upalni odgovor previše smanjimo te akcije imunološkog sustava mogu biti ugrožene. Iskorištavanje potencijala
nesteroidnih protuupalnih lijekova, statina, metformina za suzbijanje raka zahtijeva dublje razumijevanje upalnih mehanizama.

Sigurniji pristup prevenciji raka usmjeren je na intervencije u načinu života poput adekvatne prehrane i tjelovježbe. Procjenjuje se da je jedan od pet slučajeva raka
proizlazi iz kombinacije prekomjerne težine, neaktivnosti, loših prehrambenih navika i prekomjerne uporabe alkohola (sve to pridonosi upali, a sve se može spriječiti).
U osoba koje su pretile, gubitak težine dokazano smanjuje rizik od raka. Upotreba omega-3 masnih kiselina također mogu pružiti zaštitu od raka ljudima koji su pretili, smanjujući upalu u masnom tkivu. Smanjenje upotrebe alkohola i prestanak pušenja može na sličan način usporiti ili spriječiti razvoj upale , a time i raka.

Bez obzira na to želite li spriječiti rak ili vaš fokus je na srčanim bolestima, dijabetesu ili demenciji postoji mnogo razloga za usvajanje načina života koji smanjuje kroničnu upalu niskog stupnja.